Besnilo

Besnilo je akutno virusno oboljenje centralnog nervnog sistema (encefalitis) toplokrvnih životinja i ljudi. Primarno, ono je bolest divljih i domaćih životinja, a na čoveka se prenosi kontaktom sa obolelom životinjom. Ispoljena bolest uvek se završava smrtno. Besnilo je rasprostranjeno u celom svetu, gde se godišnje registruje oko 30-40.000 obolelih i umrlih ljudi. Prirodu besnila je objasnio Paster 1882, a već 1885. godine je napravio vakcinu protiv besnila ljudi i vakcinisao prvu osobu. Uzročnik besnila je virus, Rhabdovirus, rod Lyssavirus, koji se uvek nalazi u nervnom tkivu i pljuvački obolele životinje. Kod uginulih, ili na besnilo sumnjivih životinja, dijagnoza bolesti se potvrđuje nalazom Negrijevih telašaca (delovi virusa besnila) u ćelijama tkiva mozga. Rezervoar virusa besnila u prirodi su zaražene lisice, vukovi, šakali, tvorovi, divlje svinje, srne, veverice, zatim pacovi, miševi i slepi miševi, a od domaćih životinja - psi, mačke, goveda. Izvor zaraze virusa besnila je pljuvačka besne životinje (za čoveka najčešće psa). U njoj se virus nalazi 9 - 11 dana pre pojave simptoma i sa njome se izlučuje, a za vreme bolesti se izlučuje i suzama, mokraćom i mlekom. Zaraženost traje za sve vreme bolesti životinje. Zaražavanje ljudi virusom besnila nastaje kontaktom sa obolelom životinjom, najčešće ujedom i/ili unošenjem pljuvačke u organizam čoveka, preko sluznica ili ozleđene kože (lizanjem).

Karakteristike oboljenja ljudi Vreme od unosa virusa u organizam čoveka do pojave znakova bolesti iznosi 2-8 sedmica pa i znatno duže nekoliko meseci ili više godina. Početak bolesti prati uznemirenost i osećaj nelagodnosti i straha. Na mestu ujeda javlja se trnjenje, svrab i slab bol. Te promene su praćene: nemirnim snom, gubitkom apetita, povraćanjem, glavoboljom i povišenom telesnom temperaturom. Bolest karakterišu dva klinička oblika besnila:

  • Furiozno „pomamno", koje se javlja kod većine zaraženih. Njegove karakteristike su halucinacije, izrazita motorna aktivnost, razdražljivost, obilno lučenje pljuvačke i agresivnost. U daljem toku prisutan je znak hidrofobije i skoro istovremeno aerofobije. Hidrofobija (strah od vode) se ispoljava u nepodnošljivosti šumova vode, grčevima u mišićima ždrela i dušnika, do gušenja, koji su praćeni strahom. Ubrzo dolazi do pareza i paraliza. Paraliza disajnih mišića dovodi do gušenja i tada nastupa smrt.
  • Paralitičko „tiho" besnilo je retko. Od samog početka bolesti su izraženi simptomi pareza i paraliza. Psihomotorni nemir nije izražen, ali je izražena mišićna slabost, koja se pogoršava do smrti.

Besnilo je neizlečiva bolest koja traje 2-6 dana. Smrtnost je 100%.

Šta bi trebalo znati o besnilu životinja Besnilo je prvenstveno bolest divljih životinja (lisica i vukova), a zatim domaćih (najčešće pasa), dok je sekundarno bolest čoveka. U odnosu na životinjsku vrstu postoji urbano besnilo, koje se javlja u naseljenim mestima i uglavnom se prenosi među psima, i silvatično (šumsko) besnilo, rašireno među lisicama i drugim divljim životinjama. Kod životinja, prvi simptomi besnila su promena ponašanja (furiozni oblik) ili paraliza mišića (tiho besnilo). Pas je najčešći izvor besnila za čoveka (u 90%). U najvećem riziku od zaraze su osobe koje profesionalno ostvaruju kontakt sa zaraženim životinjama (veterinari i veterinarski tehničari, lovci, šumari, krznari, laboratorijski i terenski radnici).

Kako da se zaštitimo od besnila Za zaštitu ljudi od besnila neophodno je suzbijanje ove zaraze kod divljih i domaćih životinja:

  • važno je sprovesti registraciju i vakcinaciju nevakcinisanih pasa i mačaka poznatih vlasnika i obeležavanje svih nevakcinisanih pasa i mačaka
  • važno je zatvaranje pasa i mačaka poznatih vlasnika, u cilju sprečavanja kontakta sa psima i mačkama lutalicama
  • mora se obavljati hvatanje i uništavanje pasa i mačaka lutalica
  • ne smeju se dodirivati ili hvatati nepoznate životinje kao i one koje se neuobičajeno ponašaju
  • veterinarskoj inspekciji se mora prijaviti svaka sumnjiva životinja
  • u slučaju ujeda, životinju držati u izolaciji radi desetodnevnog posmatranja
  • nalaže se šetanje kućnih ljubimaca na povodniku, sa korpom na njušci
  • zabranjuje se držanje nevakcinisanih divljih životinja kao kućnih ljubimaca
  • lica koja su profesionalno ugrožena virusom besnila (veterinari i veterinarski tehničari, šumski radnici, lovci, lovočuvari, preparatori, laboratorijski i terenski radnici) treba da se preekspoziciono (pre izlaganja virusu) zaštite vakcinom protiv besnila
  • ako dođe do ujeda ili ogrebotine od životinje, bez obzira da li je ona zdrava ili zaražena virusom besnila ranu treba odmah isprati vodom i sapunom, razblaženim deterdžentom ili alkoholom, a nakon toga odmah se javiti lekaru, u cilju sprečavanja zaraze virusom besnila
  • radi daljeg tretmana i vakcinacije ozleđene osobe, i osobe iz kontakta treba odmah uputiti u Pasterovu ambulantu Instituta za infektivne i tropske bolesti
  • u cilju edukacije stanovništva, moraju se sprovoditi zdravstveno-vaspitni rad i saradnja sa medijima.

 
rszdravlje 
whologo
batut
krusevac

RFZO

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 Copyright 2023 © VAMISA