31.01 – Nacionalni dan borbe protiv pušenja
02.02 –Svetski dan močvarnih područja
05.03 – Svetski dan energetske vrednosti
21.03 – Dan gorana
22.03 – Svetski dan zaštita voda
24.03 – Svetski dan borbe protiv tuberkoloze
21.03 (22.jun) – Prolećni festival zdravlja u Pančevu
04.04 – Dan zaštite na radu
07.04 – Svetski dan zdravlja
22.04 – Svetski dan planete Zemlje
03.05 – Svetski dan borbe protiv astme
06.05 – Dan ekologa Srbije
10.05 – Dan ptica
11.05 – Dan dobrovoljnih davalaca krvi
15.05 – Internacionalni dan akcije za klimu
15.05 – Međunarodni dan porodice
31.05 – Svetski dan borbe protiv pušenja
05.06 – Svetski dan životne sredine
08.06 – Svetski dan okeana
17.06 – Svetski dan borbe za plodno zemljište
18.06 – Svetski dan Sunca
11.07 – Svetski dan populacije
15.09 – Svetska akcija „Očistimo svet“
16.09 – Svetski dan zaštite ozonskog omotača
22.09 – Svetski dan „bez automobila“
24.09 – Svetski dan srca
04.10 – Svetski dan zaštite
06.10 – Svetski dan staništa
11.10 – Dan posvećen smanjenju prirodnih katastrofa
16.10 – Svetski dan hrane
08.11 – Medunarodni dan urbanih regija
01.12 – Svetski dan borbe protiv SIDE
03.12 – Međunarodni dan hendikepiranih osoba
29.12 – Svetski dan Biodiverziteta
Prva nedelja marta – Nedelja borbe protiv raka (mart – mesec borbe protiv raka)
Četvrta nedelja maja – Nedelja zdravlja usta i zuba
Treća nedelja septembra – Nedelja borbe protiv tuberkoloze i plućnih bolesti
Četvrta nedelje septembra – Nedelja podrške
Oktobar – mesec brige o starima
Novembar – mesec borbe protiv zaraznih bolesti
Jedite pametno...
Hrana koju zbog visokog sadržaja masti treba izbegavati:
Prilikom ishrane kod kuće:
Prilikom ishrane van kuće:
Saveti kako da smanjite unos masti i kalorija
Zavod za javno zdravlje je realizovao program "Edukacija seoskog stanovništva o upravljanju kućnim otpadom". Ciljna grupa programa edukacije bila su deca školskog uzrasta sa seoskog područja, kao i odraslo stanovništvo, a za partnere u realizaciji programa odabrane su osnovne škole i mesne zajednice sa seoskog područja. Programom su definisane aktivnosti u oblasti sakupljanja, razvrstavanja i reciklaže kućnog otpada. Podizanja svesti je ključni programski element u radu sa decom, tako da se kroz ove programe, prožimaju edukativni napori ka očuvanju životne sredine i u oblasti upravljanja otpadom i edukacije stanovništva.
U toku predavanja podeljen je propagandni materijal, koji je kreiran i izrađen od strane stručnih službi Zavoda za javno zdravlje Kruševac.
Predavanja su medijski propraćena od strane Radio televizije Kruševac i lista "Pobeda". Osnovna škola "Sveti Sava" u Čitluku uzeta je kao primer dobre prakse za rad koji će biti prezentovan na Međunarodnoj konferenciji "Otpadne vode, komunalni čvrsti otpad i opasan otpad" na Zlatiboru od 06. do 09. aprila 2009. godine.
Besnilo je akutno virusno oboljenje centralnog nervnog sistema (encefalitis) toplokrvnih životinja i ljudi. Primarno, ono je bolest divljih i domaćih životinja, a na čoveka se prenosi kontaktom sa obolelom životinjom. Ispoljena bolest uvek se završava smrtno. Besnilo je rasprostranjeno u celom svetu, gde se godišnje registruje oko 30-40.000 obolelih i umrlih ljudi. Prirodu besnila je objasnio Paster 1882, a već 1885. godine je napravio vakcinu protiv besnila ljudi i vakcinisao prvu osobu. Uzročnik besnila je virus, Rhabdovirus, rod Lyssavirus, koji se uvek nalazi u nervnom tkivu i pljuvački obolele životinje. Kod uginulih, ili na besnilo sumnjivih životinja, dijagnoza bolesti se potvrđuje nalazom Negrijevih telašaca (delovi virusa besnila) u ćelijama tkiva mozga. Rezervoar virusa besnila u prirodi su zaražene lisice, vukovi, šakali, tvorovi, divlje svinje, srne, veverice, zatim pacovi, miševi i slepi miševi, a od domaćih životinja - psi, mačke, goveda. Izvor zaraze virusa besnila je pljuvačka besne životinje (za čoveka najčešće psa). U njoj se virus nalazi 9 - 11 dana pre pojave simptoma i sa njome se izlučuje, a za vreme bolesti se izlučuje i suzama, mokraćom i mlekom. Zaraženost traje za sve vreme bolesti životinje. Zaražavanje ljudi virusom besnila nastaje kontaktom sa obolelom životinjom, najčešće ujedom i/ili unošenjem pljuvačke u organizam čoveka, preko sluznica ili ozleđene kože (lizanjem).
Karakteristike oboljenja ljudi Vreme od unosa virusa u organizam čoveka do pojave znakova bolesti iznosi 2-8 sedmica pa i znatno duže nekoliko meseci ili više godina. Početak bolesti prati uznemirenost i osećaj nelagodnosti i straha. Na mestu ujeda javlja se trnjenje, svrab i slab bol. Te promene su praćene: nemirnim snom, gubitkom apetita, povraćanjem, glavoboljom i povišenom telesnom temperaturom. Bolest karakterišu dva klinička oblika besnila:
Besnilo je neizlečiva bolest koja traje 2-6 dana. Smrtnost je 100%.
Šta bi trebalo znati o besnilu životinja Besnilo je prvenstveno bolest divljih životinja (lisica i vukova), a zatim domaćih (najčešće pasa), dok je sekundarno bolest čoveka. U odnosu na životinjsku vrstu postoji urbano besnilo, koje se javlja u naseljenim mestima i uglavnom se prenosi među psima, i silvatično (šumsko) besnilo, rašireno među lisicama i drugim divljim životinjama. Kod životinja, prvi simptomi besnila su promena ponašanja (furiozni oblik) ili paraliza mišića (tiho besnilo). Pas je najčešći izvor besnila za čoveka (u 90%). U najvećem riziku od zaraze su osobe koje profesionalno ostvaruju kontakt sa zaraženim životinjama (veterinari i veterinarski tehničari, lovci, šumari, krznari, laboratorijski i terenski radnici).
Kako da se zaštitimo od besnila Za zaštitu ljudi od besnila neophodno je suzbijanje ove zaraze kod divljih i domaćih životinja:
Prenošenje HIV-a sa pacijenta na zdravstvenog radnika predstavlja češću mogućnost i može se ostvariti:
KONTAKT NELEDIRANE KOŽE i telesnih tečnosti inficiranog pacijenta NIJE rizičan. Od posebnog značaja za stepen rizika su:
Kako da se zaštitimo?
Univerzalne mere opreza, preporučene od strane CDC-a (Center for Disease Control - Centar za kontrolu bolesti), u Atlanti, u svojoj osnovi imaju za cilj poštovanje barijere u odnosu na krv i druge telesne tečnosti. Ove mere podrazumevaju:
Sastoje se od 5 standardnih postupaka:
Kombinovana antiretrovirusna terapija se preporučuje za postekspozicionu profilaksu koju je potrebno započeti odmah posle akcidenta ili najkasnije nakon 24 časa, ukoliko postoje dokazi da je postojala ekspozicija HIV pozitivnoj krvi ili nekoj drugoj tečnosti.
Pronađi najbliža mesta gde možeš da se besplatno i anonimno savetuješ i testiraš na HIV
Salmoneloza ili "zarazno trovanje hranom" je oboljenje želudačno-crevnog trakta ljudi i životinja. Primarno je bolest domaćih životinja, a na čoveka se prenosi upotrebom hrane životinjskog porekla, zagađene uzročnikom oboljenja i njegovim toksinom (otrovom).
Salmoneloza je prvi put otkrivena 1885. godine u Rotendorfu (Nemačka) kao oboljenje ljudi nastalo posle upotrebe mesa od bolesnog konja. Iz tog mesa, a tri godine kasnije i iz mesa obolele krave, izolovan je do tada nepoznat mikroorganizam, nazvan Salmonella enteritidis. Nakon toga, mnogi mikroorganizmi slični salmoneli otkriveni su kod obolelih ljudi i životinja, ali i u hrani koja je izazvala trovanje.
Uzročnik salmoneloze su bakterije iz roda Salmonella, kojih ima preko 2200 vrsta. Među njima najčešći »trovači hrane« su S. enteritidis, S. tuphimurium i S. wirchov. Sve salmonele su primarno stanovnici creva različitih životinja. Otporne su na visoke i niske temperature, kao i na dejstvo fizičkih i hemijskih faktora. U rastvoru kuhinjske soli ove bakterije žive nekoliko meseci, a u sobnoj prašini preko 80 dana.
Zaražene životinje izlučuju salmonele preko izmeta, sekreta, ekskreta i mleka, a zaražena živina i preko jaja.
Rezervoar salmonela, pored zaraženih domaćih životinja (svinja, goveda, ovce) i živine (kokoške, patke, guske, ćurke), mogu biti i zaraženi glodari (pacovi, miševi), kućni ljubimci (pas, mačka, golubovi, papagaji), ribe, školjke i čovek (oboleo, rekonvalescent, kliconoša i neprepoznat bolesnik).
Izvor salmonela je meso, mleko i jaja zaraženih životinja, prljave ruke kliconoše ili obolelog i upotreba zagađenog pribora i posuđa.
Životne namirnice, poreklom od zdravih životinja, mogu naknadno da se zagade salmonelama zbog higijenskih propusta u toku obrade hrane kao i izlučevinama zaraženih glodara (izmetom i mokraćom). Muve su mehanički prenosioci ove zaraze.
Upotreba higijenski neispravne vode ili zalivanje bašta fekalnim vodama najčešće dovode do zagađenja voća i povrća.
Zaražavanje i pojava oboljenja u čoveka nastaju posle upotrebe mesa, mleka i jaja koji potiču od zaraženih životinja i njihovih proizvoda ili proizvoda naknadno zagađenih salmonelom. Kontakt sa zaraženim životinjama i voda su znatno ređi način prenošenja salmonela.
Salmoneloza u ljudi se javlja tokom cele godine, a najviše leti i početkom jeseni. Ona se javlja pojedinačno ili u vidu epidemija u porodici (proslave) i kolektivima (dečje ustanove, škole, restorani i bolnice).
Karakteristike oboljenja ljudi
Vreme od unosa zaražene hrane do pojave znakova bolesti iznosi 6 - 72 sata, češće 12 - 36 sati, a u zavisnosti od količine unetih salmonela.
Bolest obično počinje naglo sa groznicom, bolovima u trbuhu, mučninom, povraćanjem i prolivom. Pre navedenih tegoba mogu da se jave glavobolja, vrtoglavica i povišena telesna temperatura, koja raste i do 40°S. Stolice su u početku retke, izrazito neprijatnog mirisa, zelenkaste boje, a kasnije i vodenaste. Javlja se malaksalost, žeđ i pospanost.
Jaka povraćanja i prolivi dovode do gubitka telesne tečnosti (dehidratacije), kada nastaju izrazito teški oblici oboljenja i komplikacije (artritis, meningitis, upala pluća, sepsa i dr.), pa čak i smrtni ishod.
Smrtnost kod salmoneloze je retka, nastaje u 1% - 2% slučajeva i to najčešće kod veoma mladih ili vrlo starih osoba.
Lečenje se određuje prema težini kliničke slike; prema potrebi sprovodi se i u bolnici. Kliconoše treba staviti pod zdravstveni nadzor do nestanka klica iz organizma.
Šta treba znati o salmonelozi kod životinja
Domaće životinje su često samo nosioci i izlučioci salmonela (kliconoše), ne pokazuju znake bolesti i deluju zdravo.
Životinje - kliconoše svojim izlučevinama mogu da zaraze ne samo životinje iste vrste već i životinje drugih vrsta, pa i čoveka.
Salmoneloza se kod obolelih domaćih životinja ispoljava u vidu septikemije ili zapaljenja želudačno-crevnog trakta. Posle ozdravljenja, velik broj životinja ostaje kraće ili duže vreme kliconoša, naročito glodari. Upotreba zagađene stočne hrane (koštano brašno i đubriva životinjskog porekla) pogoduje širenju salmonela među domaćim životinjama.
Bolest se javlja i kod divljih životinja i glodara.
Kako da se zaštitimo od salmoneloza