Zdravstveno-ekološki kalendar

31.01 – Nacionalni dan borbe protiv pušenja

02.02 –Svetski dan močvarnih područja

05.03 – Svetski dan energetske vrednosti

21.03 – Dan gorana

22.03 – Svetski dan zaštita voda

24.03 – Svetski dan borbe protiv tuberkoloze

21.03 (22.jun) – Prolećni festival zdravlja u Pančevu

04.04 – Dan zaštite na radu

07.04 – Svetski dan zdravlja

22.04 – Svetski dan planete Zemlje

03.05 – Svetski dan borbe protiv astme

06.05 – Dan ekologa Srbije

10.05 – Dan ptica

11.05 – Dan dobrovoljnih davalaca krvi

15.05 – Internacionalni dan akcije za klimu

15.05 – Međunarodni dan porodice

31.05 – Svetski dan borbe protiv pušenja

05.06 – Svetski dan životne sredine

08.06 – Svetski dan okeana

17.06 – Svetski dan borbe za plodno zemljište

18.06 – Svetski dan Sunca

11.07 – Svetski dan populacije

15.09 – Svetska akcija „Očistimo svet“

16.09 – Svetski dan zaštite ozonskog omotača

22.09 – Svetski dan „bez automobila“

24.09 – Svetski dan srca

04.10 – Svetski dan zaštite

06.10 – Svetski dan staništa

11.10 – Dan posvećen smanjenju prirodnih katastrofa

16.10 – Svetski dan hrane

08.11 – Medunarodni dan urbanih regija

01.12 – Svetski dan borbe protiv SIDE

03.12 – Međunarodni dan hendikepiranih osoba

29.12 – Svetski dan Biodiverziteta

Prva nedelja marta – Nedelja borbe protiv raka (mart – mesec borbe protiv raka)

Četvrta nedelja maja – Nedelja zdravlja usta i zuba

Treća nedelja septembra – Nedelja borbe protiv tuberkoloze i plućnih bolesti

Četvrta nedelje septembra – Nedelja podrške

Oktobar – mesec brige o starima

Novembar – mesec borbe protiv zaraznih bolesti

Saveti za ishranu

Jedite pametno...

  • Popijte čašu vode pre početka jela.
  • Počnite obrok supom sa malo masnoće i/ili salatom. To će Vas zasititi.
  • Izbegavajte dosipanja (osim povrća i salate).
  • Jedite lagano. Ne žurite sa obrokom.
  • Prestanite da jedete čim osetite da ste siti.
  • Ne morate uvek isprazniti tanjir.

Hrana koju zbog visokog sadržaja masti treba izbegavati:

  • Proizvodi od prerađenog, konzervisanog mesa (presovana šunka, viršle, salame, kobasice)
  • Punomasni sirevi, tipa feta, ovčiji, bri, kačkavalj i kajmak
  • Masno meso, rebra, pačetina
  • Puter, margarin (najviše: 3 kafene kašike dnevno)
  • Ulje (najviše: 3 kafene kašike dnevno)
  • Majonez (najviše: 3 kafene kašike dnevno)
  • Ulje (ili razni masni prelivi) za salatu-ne više od 1 supene kašike dnevno
  • Semenke, orasi, lešnici, bademi, kikiriki-ne više od 1 supene kašike dnevno

Prilikom ishrane kod kuće:

  • Daleko od očiju-daleko od srca. Ako već morate da držite u kući hranu bogatu mastima/kalorijama, držite je negde van dohvata i vidika.
  • TV i obrok ne treba mešati. Gledanje u televizor, umesto u tanjir, neprimetno Vas vodi u preterano uzimanje hrane (kao i reklame hrane i slatkiša).
  • Neka Vam pravilo bude da uvek jedete samo za stolom. Nikad ne jedite stojeći.
  • Nikad ne jedite direktno iz kutije ili konzerve. Stavite određenu količinu na tanjir, a kutiju ili konzervu sklonite.
  • Vodite računa o veličini porcije, tako što će te jela sipana u tanjire donositi za sto i odnositi sa stola. Jedina hrana koja treba stalno da stoji na stolu, i koju možete uzimati tokom jela koliko Vam srce želi, su salate i povrće.
  • Pospremite sto po završetku jela; ne jedite ono što je zaostalo.

Prilikom ishrane van kuće:

  • Nikada ne izlazite iz kuće gladni. Uvek uzmite nešto lagano (voćku, čašu soka, šargarepu) pre večere u restoranu.
  • Zamolite konobara da odnese korpu sa hlebom.
  • Zahtevajte da svi sosovi i prelivi budu servirani posebno. Koristite viljušku da to sipate u svoj tanjir.
  • Ne budite stidljivi da pitate konobara kako je hrana spremljena ili da zahtevate da bude spremljena na određen način, kao na primer, sa manje masnoće.
  • Neki restorani "brze hrane" imaju nutritivne informacije (detalje o sastavu) u brošuri ili na listu papira. Zamolite za jednu i pročitajte je pažljivo. Možda će Vas iznenaditi da, na primer, sendvič sa piletinom ima više kalorija od hamburgera.
  • Izbegavajte prženu hranu.
  • Iako veće porcije izgledaju "vrednije" - nisu vredne ekstra kalorija i masnoće.

Saveti kako da smanjite unos masti i kalorija

  • Ne idite u kupovinu praznog stomaka. Bićete u iskušenju da kupite sve što vidite.
  • Pripremite listu za kupovinu (prema planiranom jelovniku) i držite se nje. Lista treba da sadrži uglavnom povrće, voće i žitarice i njihove proizvode (pasta pirinač).
  • Klonite se rafova i frižidera sa hranom koju želite da izbegnete.
  • Naučite da čitate etikete na proizvodima. Zapamtite: 1 gram masti = 9 kalorija; potražite alternativne proizvode sa manje masnoće.
  • Ne kupujte više hrane nego što Vam je zaista potrebno u datom momentu.
  • Izbegavajte prerađenu hranu-ona je obično prepuna kalorija i masti.
  • Ako znate da ne možete da se kontrolišete pri uzimanju hrane koja sadrži puno masti, nemojte ni kupiti te namirnice. Ako nešto ne kupite, ne možete ni pojesti.
  • Neka jela budu jednostavna, na primer komad piletine ili ribe sa svežim povrćem, bez sosova.
  • Ne jedite dok kuvate, osim svežeg povrća.
  • Koristite sudove koji ne prijanjaju da biste smanjili potrebu za uljem ili mašću.
  • Ako morate da koristite ulje, probajte maslinovo ili susamovo-i zapamtite, malo je dovoljno.
  • Uklonite svaku vidljivu masnoću sa mesa i kožu sa piletine.
  • Upotrebite dva belanca umesto jednog celog jajeta.
  • Kada pripremate hranu, najbolje je da je kuvate, pečete, barite (izbegavajte prženje i pohovanje).
  • Sosovi i supe mogu se zgusnuti pireom od krompira umesto pavlake.
  • Ako recept zahteva ½ čaše ulja, smanjite količinu na pola. Ukus se neće promeniti, ali Vaš struk hoće.
  • Dodajte u svoj život začin umesto masti. Sveže biljke i začini poboljšaće ukus svakom jelu, a neće povećati sadržaj masti i kalorija. Eksperimentičite sa različitim nacionalnim jelima.
  • Ne pripremajte više hrane nego što Vam je potrebno.
  • Zamrznite ostatke hrane (kao pojedinačne porcije u posude) da ne biste kasnije mogli da "poharate" frižider.

Besnilo

Besnilo je akutno virusno oboljenje centralnog nervnog sistema (encefalitis) toplokrvnih životinja i ljudi. Primarno, ono je bolest divljih i domaćih životinja, a na čoveka se prenosi kontaktom sa obolelom životinjom. Ispoljena bolest uvek se završava smrtno. Besnilo je rasprostranjeno u celom svetu, gde se godišnje registruje oko 30-40.000 obolelih i umrlih ljudi. Prirodu besnila je objasnio Paster 1882, a već 1885. godine je napravio vakcinu protiv besnila ljudi i vakcinisao prvu osobu. Uzročnik besnila je virus, Rhabdovirus, rod Lyssavirus, koji se uvek nalazi u nervnom tkivu i pljuvački obolele životinje. Kod uginulih, ili na besnilo sumnjivih životinja, dijagnoza bolesti se potvrđuje nalazom Negrijevih telašaca (delovi virusa besnila) u ćelijama tkiva mozga. Rezervoar virusa besnila u prirodi su zaražene lisice, vukovi, šakali, tvorovi, divlje svinje, srne, veverice, zatim pacovi, miševi i slepi miševi, a od domaćih životinja - psi, mačke, goveda. Izvor zaraze virusa besnila je pljuvačka besne životinje (za čoveka najčešće psa). U njoj se virus nalazi 9 - 11 dana pre pojave simptoma i sa njome se izlučuje, a za vreme bolesti se izlučuje i suzama, mokraćom i mlekom. Zaraženost traje za sve vreme bolesti životinje. Zaražavanje ljudi virusom besnila nastaje kontaktom sa obolelom životinjom, najčešće ujedom i/ili unošenjem pljuvačke u organizam čoveka, preko sluznica ili ozleđene kože (lizanjem).

Karakteristike oboljenja ljudi Vreme od unosa virusa u organizam čoveka do pojave znakova bolesti iznosi 2-8 sedmica pa i znatno duže nekoliko meseci ili više godina. Početak bolesti prati uznemirenost i osećaj nelagodnosti i straha. Na mestu ujeda javlja se trnjenje, svrab i slab bol. Te promene su praćene: nemirnim snom, gubitkom apetita, povraćanjem, glavoboljom i povišenom telesnom temperaturom. Bolest karakterišu dva klinička oblika besnila:

  • Furiozno „pomamno", koje se javlja kod većine zaraženih. Njegove karakteristike su halucinacije, izrazita motorna aktivnost, razdražljivost, obilno lučenje pljuvačke i agresivnost. U daljem toku prisutan je znak hidrofobije i skoro istovremeno aerofobije. Hidrofobija (strah od vode) se ispoljava u nepodnošljivosti šumova vode, grčevima u mišićima ždrela i dušnika, do gušenja, koji su praćeni strahom. Ubrzo dolazi do pareza i paraliza. Paraliza disajnih mišića dovodi do gušenja i tada nastupa smrt.
  • Paralitičko „tiho" besnilo je retko. Od samog početka bolesti su izraženi simptomi pareza i paraliza. Psihomotorni nemir nije izražen, ali je izražena mišićna slabost, koja se pogoršava do smrti.

Besnilo je neizlečiva bolest koja traje 2-6 dana. Smrtnost je 100%.

Šta bi trebalo znati o besnilu životinja Besnilo je prvenstveno bolest divljih životinja (lisica i vukova), a zatim domaćih (najčešće pasa), dok je sekundarno bolest čoveka. U odnosu na životinjsku vrstu postoji urbano besnilo, koje se javlja u naseljenim mestima i uglavnom se prenosi među psima, i silvatično (šumsko) besnilo, rašireno među lisicama i drugim divljim životinjama. Kod životinja, prvi simptomi besnila su promena ponašanja (furiozni oblik) ili paraliza mišića (tiho besnilo). Pas je najčešći izvor besnila za čoveka (u 90%). U najvećem riziku od zaraze su osobe koje profesionalno ostvaruju kontakt sa zaraženim životinjama (veterinari i veterinarski tehničari, lovci, šumari, krznari, laboratorijski i terenski radnici).

Kako da se zaštitimo od besnila Za zaštitu ljudi od besnila neophodno je suzbijanje ove zaraze kod divljih i domaćih životinja:

  • važno je sprovesti registraciju i vakcinaciju nevakcinisanih pasa i mačaka poznatih vlasnika i obeležavanje svih nevakcinisanih pasa i mačaka
  • važno je zatvaranje pasa i mačaka poznatih vlasnika, u cilju sprečavanja kontakta sa psima i mačkama lutalicama
  • mora se obavljati hvatanje i uništavanje pasa i mačaka lutalica
  • ne smeju se dodirivati ili hvatati nepoznate životinje kao i one koje se neuobičajeno ponašaju
  • veterinarskoj inspekciji se mora prijaviti svaka sumnjiva životinja
  • u slučaju ujeda, životinju držati u izolaciji radi desetodnevnog posmatranja
  • nalaže se šetanje kućnih ljubimaca na povodniku, sa korpom na njušci
  • zabranjuje se držanje nevakcinisanih divljih životinja kao kućnih ljubimaca
  • lica koja su profesionalno ugrožena virusom besnila (veterinari i veterinarski tehničari, šumski radnici, lovci, lovočuvari, preparatori, laboratorijski i terenski radnici) treba da se preekspoziciono (pre izlaganja virusu) zaštite vakcinom protiv besnila
  • ako dođe do ujeda ili ogrebotine od životinje, bez obzira da li je ona zdrava ili zaražena virusom besnila ranu treba odmah isprati vodom i sapunom, razblaženim deterdžentom ili alkoholom, a nakon toga odmah se javiti lekaru, u cilju sprečavanja zaraze virusom besnila
  • radi daljeg tretmana i vakcinacije ozleđene osobe, i osobe iz kontakta treba odmah uputiti u Pasterovu ambulantu Instituta za infektivne i tropske bolesti
  • u cilju edukacije stanovništva, moraju se sprovoditi zdravstveno-vaspitni rad i saradnja sa medijima.

Edukacija seoskog stanovništva o upravljanju kućnim otpadom

Zavod za javno zdravlje je realizovao program "Edukacija seoskog stanovništva o upravljanju kućnim otpadom". Ciljna grupa programa edukacije bila su deca školskog uzrasta sa seoskog područja, kao i odraslo stanovništvo, a za partnere u realizaciji programa odabrane su osnovne škole i mesne zajednice sa seoskog područja. Programom su definisane aktivnosti u oblasti sakupljanja, razvrstavanja i reciklaže kućnog otpada. Podizanja svesti je ključni programski element u radu sa decom, tako da se kroz ove programe, prožimaju edukativni napori ka očuvanju životne sredine i u oblasti upravljanja otpadom i edukacije stanovništva.

U toku predavanja podeljen je propagandni materijal, koji je kreiran i izrađen od strane stručnih službi Zavoda za javno zdravlje Kruševac.

Predavanja su medijski propraćena od strane Radio televizije Kruševac i lista "Pobeda". Osnovna škola "Sveti Sava" u Čitluku uzeta je kao primer dobre prakse za rad koji će biti prezentovan na Međunarodnoj konferenciji "Otpadne vode, komunalni čvrsti otpad i opasan otpad" na Zlatiboru od 06. do 09. aprila 2009. godine.

HIV (AIDS)

  • HIV - virus humane imunodeficijencije slabi imunološku otpornost organizma i sprečava ga da se bori protiv različitih (bakterijskih, virusnih, gljivičnih i protozoalnih) infekcija.
  • AIDS - sindrom stečene imunodeficijencije predstavlja poslednji i najteži stadijum infekcije.
  • Ako je neka osoba inficirana HIV-om, to ne znači da je obolela od AIDS-a, kao ni da će ubrzo biti teško bolesna.
  • Većina osoba inficiranih HIV-om oboleće od AIDS-a (ukoliko nisu lečeni) 7-10 godina od momenta infekcije.
  • Dijagnoza AIDS-a postavlja se na osnovu kliničkih simptoma i znakova oboljenja, kao i laboratorijskih pokazatelja oštećenja imuniteta (broj CD4 limfocita)
  • HIV infekcija se danas smatra hroničnom infekcijom, jer postoje brojni antivirusni lekovi koji mogu zaustaviti dalju progresiju bolesti i sprečiti pojavu novih komplikacija.
  • Lečenje pacijenata inficiranih HIV-om i obolelih od AIDS-a, u našoj zemlji se sprovodi u Instititu za infektivne i tropske bolesti KC Srbije.
  • Ukoliko posumnjate da se radi o pacijentu inficiranom HIV-om ili obolelom od AIDS-a, uputite ga u Institit za infektivne i tropske bolesti KC Srbije.
Profesionalni rizik zdravstvenih radnika
  • HIV je detektovan u brojnim telesnim tečnostima: krv, semena tečnost, vaginalni i cervikalni sekret, sekreti rane, cerebrospinalna, sinovijalna, amnionska tečnost, suze, pljuvačka, majčino mleko i dr.
  • Krv je najvažnija tečnost kojom se HIV može preneti u zdravstvenim ustanovama.
  • Transmisija HIV-a sa jednog na drugog pacijenta u zdravstvenoj ustanovi je retka i moguća je samo u sredinama gde se primenjuje transfuzija krvi koja nije testirana ili gde se višekratno koristi pribor i instrumenti bez adekvatne dezinfekcije ili sterilizacije.

Prenošenje HIV-a sa pacijenta na zdravstvenog radnika predstavlja češću mogućnost i može se ostvariti:

  • povredom na iglu ili na oštar instrument koji je korišćen kod inficiranog pacijenta
  • izlaganjem ledirane kože prisutne kod zdravstvenog radnika (rane, abrazije, dermatitis) krvi ili drugim telesnim tečnostima inficiranog pacijenta
  • prskanjem krvi ili druge telesne tečnosti inficiranog pacijenta na mukozne membrane (oči, usta) zdravstvenog radnika.

KONTAKT NELEDIRANE KOŽE i telesnih tečnosti inficiranog pacijenta NIJE rizičan. Od posebnog značaja za stepen rizika su:

  • vrsta igle odnosno instrumenta
  • težina ozlede (dubina uboda, odnosno posekotine)
  • veličina inokuluma
  • stepen viremije kod pacijenta čijom je krvlju instrument bio kontaminiran

Kako da se zaštitimo?

Univerzalne mere opreza, preporučene od strane CDC-a (Center for Disease Control - Centar za kontrolu bolesti), u Atlanti, u svojoj osnovi imaju za cilj poštovanje barijere u odnosu na krv i druge telesne tečnosti. Ove mere podrazumevaju:

  • prevenciju povređivanja u rutinskom radu sa pacijentima
  • prevenciju povređivanja za vreme invazivnih procedura

Sastoje se od 5 standardnih postupaka:

  • bezbedno rukovanje oštrim medicinskim instrumentima i njihovo bezbedno odlaganje u posude čvrstih zidova
  • bezbedna dezinfekcija i sterilizacija instrumenata i kontaminirane opreme
  • opšte higijenske mere
  • priprema zaštitnih barijera
  • bezbedno odlaganje medicinskog otpada kontaminiranog telesnim tečnostima

Kombinovana antiretrovirusna terapija se preporučuje za postekspozicionu profilaksu koju je potrebno započeti odmah posle akcidenta ili najkasnije nakon 24 časa, ukoliko postoje dokazi da je postojala ekspozicija HIV pozitivnoj krvi ili nekoj drugoj tečnosti.

Pronađi najbliža mesta gde možeš da se besplatno i anonimno savetuješ i testiraš na HIV

http://www.hivpodrska.org.rs/

 
rszdravlje 
whologo
batut
krusevac

RFZO

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 Copyright 2023 © VAMISA